Ne misle svi Hrvati da "Oluju" i etničko čišćenje Srba treba obeležavati proslavama i paradama.
Evo šta je o tome napisala poznata književnica Vedrana Rudan, čiju kolumnu prenosimo u celini:
Oduvek su mi se gadile proslave kojekakvih "pobeda". Povorke u meni izazivaju snažan nagon na povraćanje.
Ko normalan može da tapše i maše zastavicama golobradim ubicama u tenkovima, avionima, kamionima i ostalim s*anjima koja seju smrt? Doduše, u ljudskoj prirodi je da ubija pa je i euforija koja prati organizovanje stupanja topovskog mesa u uniformama nekako normalna.
Ja nisam normalna, zato o ratovima mislim sve najgore. Frka oko "Oluje" posebno mi grči želudac. Zašto je 'Oluja' hrvatska Bitka svih bitaka? Priča je, o tome sam već sto puta pisala, krajnje jednostavna. Ameri su zapovedili Miloševiću, sa svim se naravno složio Miloševićev pajdaš Tuđman, da Srbe iz "Krajine" dovuče u svoju jazbinu. "Jazbina"? Ubiće me prejaka reč. Utvrđeni su koridori kojima je trebalo da Srbi odu iz Hrvatske. Svaka porodica je znala u koliko sati mora da napusti svoj dom i kojim putem će se uputiti Tamo Daleko.
Maknuću se od četnika i Amera. Moja prastara teza je da su Hrvatima i Hrvaticama Hrvati najveći neprijatelji. Hrvati bankari, Hrvati političari, Hrvati guverneri, Hrvati tajkuni, Hrvati vlasnici medija, Hrvati gradonačenici, Hrvati ministri… Hrvati, Hrvati, Hrvati. A to ne vidi niko od vas koji će ovaj tekst čitati okupan penom. Kako vam, stvarno niste normalni, nije jasno da su banke pobile hiljadu puta više Hrvata i Hrvatica nego četnici? Pa ipak, niko ih ne slavi. Gde su spomenici? Gde su venci? Gde su govornici? Gde su povorke ožalošćene rodbine? Kad ćemo videti hrvatske kosture kako Zagrebom marširaju? Stotine hiljada pobijenih?! Ej, Hrvatiiiiiiiii! Ej, Hrvaticeeeeeeeeeeeeee!
Pokvareni političari dave se u pokradenoj lovi
Korumpirane sudije u sprezi sa u zlatu plaćenim advokatima donose oslobađajuće presude za naše najveće gangstere, zovemo ih "ugledni građani", u zagrebačkim trendi restoranima. Korupcija u Hrvatskoj udavila je našu zemlju. Mediji, lekari, profesori, gradonačelnici, ministri, čelnici opozicije, svaki je*eni činovničić u ovoj, kako bi rekao naš šef opozicije Crni Marko, "dolini suza" ima svoju cenu. Ili je možeš platiti ili te nema. Ostaješ bez posla, zdravlja, školovanja, i što je najstrašnije, nade da će ikad biti bolje.
Pa ipak, ljudima koji ovde žive ne pada na kraj pameti organizovati Oluju. Jednostavnije im je da napuste Karamarkovu dolinu i krenuti po ko zna koji put trbuhom za kruhom. Kukavice smo. Ne možemo da se suočimo sa svojim izgubljenim bitkama i zato nikad nećemo dobiti rat."
Milošević u ovoj olujnoj priči nije bio zločinac nego heroj.
Za Hrvatsku "vojsku", da vojsku, tu nije bilo mnogo posla. Ništa ona nije "oslobodila". Milošević u ovoj olujnoj priči nije bio zločinac nego heroj. Da se on nije poneo herojski danas ne bi međusobno ratovali Purgeri i Tovari. Čujem vas. Milošević heroj? Kurvo četnička. Milošević heroj? Dabogda ti majku je*ao u četničku guzicu. Ništa od toga, moja mama je pokojna. A ni mrtvi Milošević nije neki je*ač.
Bože, kako mene čudi hrvatsko nad*kavanje na pogrešne teme. Jesmo li sve Srbe, je*eš onih pet, očistili iz Hrvatske? Jesmo. Ali to nismo, kad će nam to doći iz guzice u glavu, to nismo mi učinili. Ameri su nas "oslobodili" da bi mogli da nam prodaju staru kramu koja će u avgustu ići u povorkama u Zagrebu i Kninu a naša će ih NATO lutka pozdravljati.
LJuti ste na mene. Bolje da su nas u robove pretvorili Ameri nego četnici. U to ne želim da se mešam, svako ima pravo na svoj izbor okupatora. Ja bih bila najsrećnija kad nam nikad više ne bi bila tema ni četnici ni ovi koji nam obučavaju momke za Afganistan i koji svoj veliki brod u luci pokraj mog grada čiste od azbesta. Pitanje svih pitanja glasi, šta je bolje, kad vas zakolje četnik ili kad vas pošalje u smrt ili ubije rakom Amer?
