AKADEMSKI slikar Milutin Obradović u petak, 10. juna 2022. će predstaviti svoje slike u Domu Vojske Srbije u Beogradu, a izložbu jednog od najpoznatijih crnogorskih slikara, pod nazivom "Običan malecki san", otvoriće glumac Aleksandar Srećković Kubura. Ispred Doma Vojske prisutne će pozdraviti Jelena Knežević, viši kustos-načelnik galerije.
U vremenu kad smo žedni kulture, razgovor sa akademskim slikarom Milutinom Obradovićem je baš ono što nam je trebalo.
Kada se prvi put susretnete sa slikama Milutina Obradovića, biće vam potpuno jasno zbog čega su njegovi radovi završili u Luvru i na sajtu čuvene galerije Sači (Saatchi).
Odrastao je u Bijelom Polju, po zanimanju je slikar, a po zvanju profesor. Ne opterećuje se titulama i kaže da mu je jedino bitno da se "zanima".
Slike su mu snažne, pune kolirita i oblika, od kojih se neki samo naslućuju. Jedan je od najcenjenijih slikara sa naših prostora, čiji su radovi u rangu u rangu Vladimira Veličkovića, Miloša Šobajića i LJube Popovića. Evo šta je Milutin rekao o stvaralaštvu za Magazin Novosti.
Kako je došlo do toga da završite u, za današnje standarde, nekonvencionalnoj karijeri?
Čovjek sam po sebi vječito pokušava da objasni sebi, šta je to on u svojoj strukturi, šta ga to prepliće, i od čega je sačinjen, da li od anđela ili od đavola.
Rješenje se zapravo nalazi u tome da je sam čovjek po svojoj definiciji i jedno i drugo, tačno tu na sredini. Moguće je da je moje slikarstvo čvrsto na „sredini“, i da je to osnovno objašnjenje moje nekonvencionalnosti.
Foto: Privatna arhiva
Gde pronalazite inspiraciju?
Istina je da je život u onom ko živi, tj. u onome ko ne umire u životu, već se vječito u njemu rađa. U toj se suštini nalazi adresa koja vrlo vješto podstiče moj talenat.
Jarke i tople boje su glavno obeležje Vaših slika. Da li ih birate ciljano i racionalno ili ruku vodi nesvesno?
Spoznaja tek ima smisao ako je nastala iz podsvijesnog-nesvjesnog. Moja paleta je zvučnost mojih unutrašnjih tonova. Zbog toga je glasnoća mojih boja duboko u osjećanju bola i tuge ili visoko u osjećanju radosti i zadovoljstva.
Treba uvijek ostati mali veliki. To je jedini ključ konstantnog napredovanja i iskrenog susreta sa svim usponima i padovima
Hoću reći da i u jednom i u drugom rasponu mojih osjećanja moja paleta ima visok raspon zvučnosti. Uzeću primjer da se mogu složiti sa onom tezom koju je rekao jedan komičar svojoj publici, gledajući ih kako se zadovoljno smiju njegovoj predstavi, a rekao je: „Tako sam ponosan što nikom od vas za sve ove godine nisam dao ni malo povoda da osjeti koliko sam ja zapravo nesrećan.“
Koje je bilo prvo delo koje ste prodali i kako ste se osećali u tom trenutku?
Svoju prvu sliku prodao sam vrlo rano. Sjećam se da je to bio pejzaž sa motivom alpskih planina, i da je tu sliku od mene otkupio jedan kolekcionar. Tada sam imao 15 godina i bio sam beskrajno srećan što sam sam sebi, tom prilikom, od slikarstva kupio patike.
Foto: Privatna arhiva
Da li ste imali period kreativne blokade? Ako jeste, kako ste je prevazišli?
Kreativne blokade su vrlo česta pojava, ako duh nije nahranjen spontanošću i stvaralačkom iskrenošću. Postoji jedna opaska koja kaže: “ U redu je da nekada nisi u redu “. To je potpuno legitimno stanje svakog živog bića ponaosob, a naročito umjetnika.
Sa Van Gogom bih vježbao da grane prepune behara vidim njegovim očima
Kada se to dogodi ja tada samo trebam čistu liniju horizonta. Onda šćućuren na nekoj morskoj plaži ,bez obzira na godišnje doba, posmatram pravu liniju morske vode, a onda nakon nekog vremena ta prava linija mi ispriča sve tajne svih nestalih, isprekidanih i krivih linija.
Sa kojim slavnim umetnikom iz prošlosti biste voleli da provedete dan i šta biste radili zajedno?
Definitivo, to bi bio Van Gog. Sa njim bih vježbao, da grane prepune behara, barem taj jedan dan vidim njegovim očima.
Kako je Vaše slikarstvo povezano sa tradicionalnim nasleđem podneblja u kom ste odrasli?
Tradicija vojnika, tradicija zemljoradnika, tradicija svata – konjanika u mnogo čemu se oslikava u kulturi i životu svih balkanskih naroda. To je dovoljan razlog da motiv u obliku figuracije konja živi u mojoj inspiraciji.
Foto: Privatna arhiva
Pablo Pikaso je jednom rekao "glavni neprijatelj kreativnosti je dobar ukus". Da li biste se složili sa tim i šta je dobar ukus u slikarstvu po Vama?
Dobar ukus je ( ako je riječ o slikarstvu ), kada slika u sebi posjeduje etičnost, mudrost i estetiku. Smatram da su ovo osnovni elementi bez kojih umjetničko djelo ne bi bilo to.
Prvu sliku sam prodao sa 15 godina i tom prilikom sam sebi kupio patike
U krajnjem, ove mjere mogu poslužiti u mnogim segmentima života i vrlo značajno pomoći u formulaciji i definiciji pojma „dobrog ukusa“.
Koja je Vaša definicija uspešne slikarske karijere?
Definicija uspješne karijere po meni može zvučati ovako: Treba uvijek ostati mali veliki. To je jedini ključ konstantnog napredovanja i iskrenog susreta sa svim usponima i padovima koji karakterišu pojam „ karijera“.
Foto: Privatna arhiva
