ZAŠTO ČUJEMO GLASOVE KOJIH NEMA: Nova teorija naučnika o halucinacijama

Švajcarski naučnik hrvatskog porekla Pavo Orepić izazvao je pažnju javnosti kad je početkom godine objavio studiju u kojoj je sa svojim timom otkrio da „slušanje“ glasova kroz kosti lica olakšava ljudima da razlikuju svoj glas od glasa nepoznate osobe. To je bio deo studije kojom su naučnici pokušali da otkriju kako ljudski mozak obrađuje zvukove i što je drukčije kod ljudi koji haluciniraju i u svojim glavama čuju „tuđe“ glasove.

Kako dolazi do glasovnih halucinacija

Sad je dr Orepić otišao korak dalje i sa svojim timom istraživao kako uopšte dolazi do auditorno-verbalnih halucinacija kod osoba koje inače ne haluciniraju.

U studiji objavljenoj u časopisu „Sajkolodžikal medisin“ naučnici su objasnili kako su auditivno-verbalne halucinacije jedan od najčešćih psiholoških simptoma čiji su uzroci i dalje prilično nepoznati. Dve glavne teorije smatraju da do takvih halucinacija dolazi zbog nedostataka u samokontroli ili kao rezultat podražaja kod osobakoje imaju snažne reakcije na spoljne nadražaje.

Kako bi testirali te teorije, dr Orepić i njegov tim razvili su robotsku proceduru koja može da proizvede smetnje u samokontroli. U prevodu, osmislili su robotski uređaj koji nakon pritiska dugmeta lagano bocka ispitanika, dok mu se u pozadini puštaju određeni zvukovi, među ostalim i različiti glasovi, pa i njegov vlastiti.

Pokazali su da je takav postupak doveo do fenomena sličnog auditivno-verbalnim halucinacijama kod zdravih pojedinaca. Ispitanici su češće prijavljivali da čuju glasove kad je postojala zadrška između pritiska na dugme i bockanja, nego kad takve zadrške nije bilo. Takođe, u ranijoj studiji otkrili su da će ljudi koji su prijavljivali da osećaju prisutnost druge osobe (iako se radilo isto o laganom bockanju ili izostanku istog) češće prijaviti da su čuli glas kojeg nije bilo.

Kontradiktorni signali iz okoline

Zaključili su kako se izvorište halucinacija verovatno skriva u načinu na koji mozak obrađuje kontradiktorne signale iz okoline.

-Svi mi haluciniramo - s vremena na vreme. Na primer, kad ste umorni, više ćete halucinirati, a neki su ljudi i skloniji tome, rekao je dr Orepić za NJujork tajms.

Rezultati ovog istraživanja podržavaju ideju kako halucinacije mogu da nastanu zbog poteškoća u prepoznavanju vlastitih postupaka, ali i zbog očekivanja određenog ishoda, pojašnjava dr Orepić.

-Pokazali smo da različite vrste senzomotorne stimulacije mogu selektivno izazvati lažne glasovne percepcije i da stimulacije koje indukuju osećaje povezane s prisutnošću „druge“ osobe dovode do većeg broja lažnih prijava „drugog“ glasa, učinka koji smo dodatno povezali sa sklonošću zabludama. Ovi rezultati bacaju novo svetlo na fenomen halucinacija jer pružaju eksperimentalnu podršku za oba poznata, iako naizgled suprotstavljena tumačenja – prikazujući halucinacije kao hibrid između nedostataka u samokontroli i hiperpreciznih prethodnih iskustava, ističu autori u zaključku studije, prenose hrvatski mediji.

BONUS VIDEO:

Pratite nas na INSTAGRAMU i FEJSBUKU